MAGARČE SHVATI, MARINIKA NIKAD NEĆE STATI

Vidiš, baš zbog takvih stvari ne mogu da gledam svoja posla... Da, znam da naši politički protivnici i mene kao i ostale, pokušavaju da predstave kao tipa koji je profesionalno i ljudski neostvaren, te eto nema drugi način da se iskaže nego da napada režim koji se tako neustrašivo bori za svoju decu. Ovo je naravno kao i većina stvari koje oni tvrde neistina bez ikakvog stila. Jer, kad si advokat, koliko god to teško bilo, posla uvek ima, a svaki čovek koji ima porodicu, ne može biti neostvaren. Ne mogu međitim da ćutim kad najgori napadaju najbolje. Jer kad najgori napadaju najbolje oni to rade bez ikakvog stila i kreativnosti. U poslednjih nekliko tekstva pokušao sam da ukažem na svoj, verujem duhovit način, na nedostatak te kreativnosti. I bez obzira na to što se ja uvek trudim da sačuvam osmeh, čak ni meni više nije smešno. Uspeli su da i meni pokvare smisao za humor, a Branka bi mogla da vam potvrdi da to nije lako, jer sam je zasmejavao i u danima smrti svojih roditelja, ne zato što sam kreten, nego zato što mi je to odbrambeni mehanizam.

 

Ono što neki zovu skupština, to više nema nikakvog smisla, ma da sam ja pokušavao da to sagledam kao parodiju. Ali jebiga, na to se više ne može napraviti parodija. Nekad kao klinac ježio sam se od istupanja Rake i Bidže, ali zaista nisam mogao verovati da će se jednog dana u istom telu pojaviti likovi za koje će ova dvojica izgledati kao akademici. Jer, vidi kad netalentovani naprednjak (mislim da grešim, netalentovani naprednjak je pleonazam) govori o potrošnji toalet papira od strane „žutih tajkuna“, meni samo dođe da kažem gasi svetlo, moraj kablove, nema dalje... Ali na žalost ima dalje...

I evo pre par dana stiže još jedan napad bez ideje, kreativnosti, duhovitosti... U tom verbalnom napadu u kome se poziva na fizički obračun, ili zapravo fizičku likvidaciju Marinike Tepić, retardirani autor je napravio stih od dve reči. Prezime Tepić i reč čekić rimuju se samo u novokomponovanim narodnim pesmama, koje sam na svoju žalost bio prinuđen da slušam u autobusu Požarevac-Kostolac, što i nije loše, jer ko je to slušao ni pakao mu neće teško pasti.

I ma da ja više volim da se izražavam u prozi, kad bi pisao stih za Mariniku on bi glasio „Mariniki desetka za trud, sve će ih jednog dana dovesti pred sud“. Može biti da je baš u tome problem. Ovaj stih ne samo što ima mnogo više stila, već je još kako istitinit.

Da, Marinika ne radi ništa drugo poslednjih godina osim što traži da se poštuje zakon, te da oni koji su u svom nazovi radu, počinili krivična dela, za njih i odgovaraju.

Zbog toga Marinika toliko smeta. Ne možeš da je uhapsiš, jer ne radi ništa nezakonito, za razliku od tih koji bi da je hapse, Šarmantna, obrazovana, hrabra žena, beskompromisno se bori protiv onih koji nikada više nigde ništa neće moći da budu. Pardon, nigde, osim iza debelih zidina Zabele, gde će se cinkarenjem, uvlačenjem u zadnji deo tela sobnog starešine i još koje kakve gadosti pokušati da za sebe naprave bolju poziciju na mestu gde zaista pripadaju.

I oni to jako dobro znaju, znaju da će taj dan doći i da nije tako daleko. Jedino što pokušavaju da ga malo odlože.

Sve što Marinika radi, radi u skladu sa zakonom. Zbog toga i ne mogu ništa drugo osim da prete idiotskim rečenicama u kojima nema ni rime ni stila, ali ima, kao i u svemu drugom što rade elemenata krivičnog dela.

E vidiš, zbog toga ne mogu i neću da ćutim. I zbog toga ću zajedno sa mnogima biti u koloni sa Marinikom.

Jer Marinika zbog svog truda, od mnogih muškaraca ima veća muda...