TUŽNA BAJKA O PEPELJUGI TARI IZ ZEMLJE NEDODJIJE

 

 

Bilo je to jednom... Nadam se samo t(s)ada i nikada više... Nije Tara rodjena kao Pepeljuga, nije to postala čak ni kad je doživela veliki hendikep. Još kao beba obolela je od teške bolesti, spinalne mišićne atrofije, koja je prikovala za kolica.  Čak ni tada nije postala nesrećna Pepeljuga. Može se reći da je bila princeza. Bez obzira na bolest, njeno okruženje je volelo i nije joj falila ljubav. Ne, nije ona imala zlu maćehu sa ružnim ćerkama, kojima vire dlake iz nosa...neee, Taru su svi voleli...
Osim svoje bolesti, Tarina nesrećna sudbina ogledala se u tome, što je živela u nesrećnom kraljevstvu zemlji Nedodjiji. U tom kraljevstvu vladali su  neki  zli, ružni, primitivni i bahati državni ćinovnici. Većina njih  želela je da ne radi, a ostvari za sebe povlastice i dodje do „tri tovara blaga“. Tarina bolest, primorala je njene dobre roditelje da traže milost baš od tih zlih i nesposobnih činovnika.
Tara je imala puno prijatelja. Oni su je iskreno voleli i pokušavali da je učine srećnom, tako da se može reći da je ona rasla okružena ljubavlju. Jedan od njenih prijatelja bio je Braconije, dobrodušni, debeli fiškal, koji je nastao od bundeve. Braconije je  pokušavao  da Tari pomogne u ostvarivanju njenih prava. Ali avaj...fiškali su u toj zemlji Nedodjiji bili nepotrebni, najčešće su korišćeni kao ukrasi za jelku. Borba za ostvarivanje Tarinih prava bila je teška i unapred izgubljena, jer su Tarin tata i Braconije protiv sebe imali nesposobne, nestručne i bahate činovnike.
U toj nesrećnoj zemlji postojali su zakoni koji nisu bili loši. Problem je bio u tome što ti zakoni nisu bili isti za sve, ili uopšte nisu poštovani. Postojali su neki organi, u kojima su sedeli-ali bukvalno samo sedeli nesposobni lenji i debeli krpelji, koji su tu kako rekoh bili, ne da ove zakone sprovode, već da ostvaruju svoju korist i sugurnost, nemi i gluvi za zahteve ljudi iz ove nesrećne zemlje. Obični debeli krpelji, koji su se gojili od sisanja krave muzare-što je za njih ova nesrećna zemlja i bila.
Rekoh, nemi i gluvi za zahteve naroda koji je imao svoju muku. Takav je slučaj bio i sa zahtevom Tarinih roditelja.
U toj zemlji Nedodjiji, postojao je Zakon o zdravstvenom osiguranju. Po članu 78. stavu 3 ovog zakona, bilo je predvidjeno  da jednom roditelju deteta koje je teško obolelo, bolovanje bude produženo dok dete ne napuni 18 godina.
I tako su Tarini roditelji i fiškal Braconije objašnjavali bahatim i zlim činovnicima,  da je Tara pod terapijama i da mora svakodnevno da vežba, da je nepokretna, da mora da ojača dijafragmu kako bi njena pluća mogla da funkcionišu, da je ona životno ugrožena, da joj je potreban stalni nadzor...
Na žalost niko to nije čuo. Nesposobni i zli ljudi, ako se ljudima mogu nazvati oni, smatrali su da Tara nije u takvom zdravstvenom stanju, zbog koga  bi bilo potrebno da njena majka bude na bolovanju dok ona ne napuni 18 godina. Potpisali su to neki doktori, debeli dremljivi krpelji, čiji posao izgleda nije bio da rešavaju velike muke, dobrih i nesrećnih ljudi. Držala ih je tu samo želja da sisaju kravu muzaru, goje se i dremaju...
E ondaje Tarina mama morala da da otkaz, čime je ostala bez para...
 Tada je Tara postala Pepeljuga. Jer su dremljivi krpelji sprečili Tarine roditelje da sa njom vežbaju i tako joj omoguće da jednog dana stane na noge i vodi normalan život. Da se igra sa drugarima, trči, pliva, zaljubi...
 Ali ova bajka nema srećan kraj. Jer u njoj nema princa koji bi Tari obuo cipelicu. Možda bi ga i bilo, kad bi Tara Pepeljuga mogla da stane na svoje noge. Čemu medjutim cipelica kad Tara ne može da je izgubi, jer ne može ni da pleše. A eto možda bi bilo moguće da i ona zapleše, prohoda, potrči... Nekakvi „stručnjaci“ za njenu bolest u državi Nedodjiji to nisu dozvolili. Čuvali su pare u fondu za svoje plate... 
E kad bi sa njom imao ko da svakodnevno vežba...  Ali Tarini roditelji, morali su da se dovijaju kako da prežive u zemlji Nedodjiji, a sa njom su vežbali onoliko koliko im je to vreme dozvoljavalo... A to nije bilo dovoljno...
Zbog debelih krpelja nema cipelica, plesa, balova, hodanja, trčanja, princa...
Pepeljuga Tara ostala je tužna i uplakana prikovana za kolica...
Umesto bala, plesa i princa, ostale su samo suze na njenom prelepom licu