OJ SRBIJO PUČE BRUKA, NA KROVU TI S BAKLJOM DJUKA

Mnogi su razočarani petim oktobrom, tvrdeći da smo sami krivi što nam nikad nije svanuo šesti. Ne spadam u tu grupu ljudi, a pobornik sam teorije da ništa nije crno i belo. Slažem se, drugačije je moralo, a da li je moglo, nemam pojma... U svakom slučaju postoji jedna dobra tekovina ovog, za neke istorijskog datuma. Od petog oktobra poslednje godine prošlog veka, sve do 20. maja 2012. vlasti su se u Srbiji smenjivale na regularnim i poprilično korektnim izborima. Vlast je verovatno uvek imala malo veću minutažu u udarnim terminima na televiziji, ali se nikad nije dogodilo da gotovo ni jedan opozicioni lider ne može ni da priviri na javni servis koji plaćaju svi gradjani Srbije, ali ni na ostale televizije sa nacionalnom frekvencijom. I kako god bilo, nije  se u tom vremenu moglo ni zamisliti da se bilo koji političar koji je protiv vlasti, na taj naćin vredja, satanizuje, te da se protiv njega iznose najgore neistine bez i jednog jedinog dokaza. Nije se na izbornim mestima slikao glasački listić sa ličnom kartom i ova fotografija nosila povereniku mesnog odbora vladajuće stranke i nisu se na izborima od te dve hiljadite narednih dvanaest godina vidjali crni džipovi bez tablica... Nije se dogadjalo mnogo toga, što se dogadja poslednjih osam godina.
Pre neko veče, u toku zabrane kretanja, dok je cela Srbija bila zatvorena u svojim kućama ili stanovima, narodni poslanik Djukanović, na krovu nekog solitera kažu na Banjici, sa bakljom u ruci, poput najgoreg huligana, uzvikivao je uvrede na račun jednog opozicionog političara i tom prilikom ga nazivao lopovom, čime je po mom mišljenju, ovaj narodni poslanik učinio više krivičnih dela. Optuživao je za kradju nekoga, ko za takvo delo ne samo da nije ni osudjen, već nije ni procesuiran. Bio je van svog prebivališta, u vreme kad se to ne sme, držao je pirotehničku napravu i svakako izazivao opštu opasnost. Ok, to što je bio u društvu huligana sa kapuljačama, sa kojim se ni jedan normalan čovek ne bi družio, a kamoli preduzimao bilo kakav poduhvat, nije krivično delo. I huligani, nasilnici, kriminalci, treba sa nekim da se druže. Da li je uredu da se sa njima druži narodni poslanik i jedan od vodećih političara ove zemlje, pitanje je moralnog karaktera i na ovo pitanje neka svako da odgovor po svom izboru. Nije medjutim pitanje morala već krivičnog zakonika to što je taj isti narodni poslanik Djukanović na ovakve protivzakonite radnje pozivao i njih najavio upravo iz narodne skupštine republike Srbije, dakle organa koji ima zakonodavnu a time i najvišu vlast u ovoj zemlji. Napisah već negde, poslanik Djukanović je i advokat i kako sam na žalost njegov kolega, zapravo, kako je na žalost on moj kolega, svakako protiv ovakvog ponašanja dižem svoj glas i smatram da o ovome treba da se oglase i organi advokatske komore. Opet grešim. Organi advokatske komore ne treba da se oglase. Oni MORAJU da se oglase, jer je advokat Djukanović svojim ponašanjem povredio i zakon o advokaturi, advokatski kodeks i etiku ugledne profesije. Toliko o njemu.
Nisam se mnogo začudio. U zemlji u kojoj se Jutka (lik koji je Mariji Lukić poslao petnaest hiljada poruka), umesto da bude u nekoj instituciji zatvorenog tipa, opušteno pojavljuje u javnom životu, pretendujući da i dalje bude ozbiljan društveno politički faktor, ili se Dragoljub Simonović u svom ataru i dalje za sve pita, sasvim je moguće da na mirne proteste gradjana sa svojih balkona,  kojima oni ne krše ni jedan jedini propis, odgovori gomilom tipova sa kapuljačama, bakljadom, kamionima sa ozvučenjem, širenjem mržnje i primitivizma najvećih razmera.
Već nekoliko godina se protiv više opozicionih lidera (a naročito protiv jednog od njih) vodi najprljavija moguća kampanja, u onome što samo retki novinama zovu, pojavljuju se najgnusnije laži, ne razmišlja se o tome da ti ljudi imaju svoju porodicu i decu koja to mogu da vide. I svi koji to rade, potpuno su svesni da u tome nema ni trunke istine. Cilj je  opstanak na vlasti i poziciji, koju svaki od tipova koji ovakvu kampanju vodi zauzima. Ne obaziru se na to što je za najveći broj gnusnih neistina koje se iznose, dokazano da su laži, a za mnoge su izrečene i pravosnažne sudske presude, zbog kojih ovakvi mediji moraju da plate simboličnu odštetu. Ono što je najvažnije, ne rade. Nikada nisu objavili demantiji i ako im je to u mnogim slučajevima naloženo sudskim presudama. Moćnici ne poštuju odluke suda.
Podsetiću na izjavu ministra finansija Siniše Malog, koji je nakon što ga je sud obavezao da Draganu Djilasu plati 150.000 dinara zbog povrede ugleda i časti, jer je izjavio da je Djilas lopov, rekao da će bez obzira na to šta je sud odlučio, on i dalje za Djilasa govoriti da je lopov. Ministar je dakle javno priznao da neće poštovati sudsku odluku, te da će i dalje iznositi neistine, a po mom mišljenju time vršiti krivična dela. O moralnom apsurdu ove situacije treba ipak nešto reći. Čovek koji je plagirao doktorat, usudjuje se da bilo šta kaže o nekom drugom.
I onda kažu ajmo na izbore. Predsednik i onaj njegov mali što mnogo voli da peva, a zapravo je levičar, čiji najbolji drugovi imaju plate od više hiljada evra dok narod radi za tridesetak hiljada dinara. Žuri im se. Kažu nema razloga da se izbori odlože za jesen. I nema. Nakon iznošenja ovako gnusnih laži u medijima i njihovog ne oslobadjanja za pripadnike svih političkih opcija, nema nikakvog razloga da se izbori odlože. Zapravo da se odloži ono što predsednik,kao i onaj što voli da peva i što voli kofere a u suštini je levičar, kao i onaj što je narodni poslanik a voli da pali baklje u toku policijskog časa, zovu izborima. Nije im jasno šta to hoće „žuti lopovi“ i bivša vlast. Zaboravlja predsednik da su žuti lopovi njegovi savetnici i najbliži saradnici, te ljudi koje je postavio na najviša mesta u ovoj državi. Ali on pod ovim nazivom zapravo vredja one, za koje zna da nisu lopovi, ali nisu hteli da zajedno sa njim uništavaju ovu zemlju. Ovaj drugi, što voli kofere i banane, zaboravlja da ne bi trebalo da priča ni o jednoj prošloj vlasti, jer niko u Srbiji, na moju žalost, ne pamti neku vlast da on u njoj nije bio.
Žuri se i nekim drugim likovima, koji su mu iskukali da spusti cenzus, a da za uzvrat budu njegova opozicija. Baš vole da dobiju poslaničko mesto i sve što uz njega ide.
Ok, igrajte se sami. Legitimitet vam svakako nećemo dati.
   
A najvažnije je da vam legitimitet neće dati ni narod...