MIRNI PROTESTI-LEGITIMNO PRAVO SVIH GRAĐANA

Po svom ličnom ubeđenju ja sam legalista. Biti legalista znači poštovati pravnu državu, njen ustav i njene zakone. Ovo moje ljudsko ubeđenje, pojačala je i činjenica da sam advokat, dakle po struci neko kome je u opisu posla da ljudima objasni šta je zakonito, a šta nezakonito, šta je dakle dozvoljeno, a šta nije. I tu bi se svaka priča završila, kad bi živeli u pravnoj državi. Ali, šta kad neko građanima ukrade državu, šta kad sama vlast gazi ustav i zakon?  Onda menjaš vlast na izborima, bio bi legalistički odgovor. Da, ali šta kad građani nemaju izbore u skladu sa ustavom i zakonima zemlje u kojoj žive? Šta kad 70% građana jedne zemlje ne podržava aktuelnu vlast, koja na takvim lažnim i nezakonitim izborima ne samo da osvaja većinu u skupštini već u parlamentu, koji je u svakoj uređenoj državi najviši organ vlasti, u faktičkom smislu nema opozicije? Kakvu mogućnost ima ta ogromna većina koja nema svoje predstavnike u tom i takvom parlamentu?
 
Tog momenta mirni protesti postaju legitimno pravo svakog građanina takve zemlje. Pobornici teorije prirodnog prava otišli bi i dalje od toga. Ova škola tvrdi, da kad se građanima ukrade država, odnosno kada se ne poštuju ustav i zakoni, građani takve države imaju prirodno pravo da prava koja im je takva država oduzela, ta prava vrate svim sredstvima pa i nasiljem. Toliko o teoriji.
Koliko god u teoriji mogao da razumem logiku škole prirodnog prava, u praktičnom, stvarnom životu, nasilje nije rešenje. Naročito, što je aparat fizičke prinude, narodski rečeno batina, u rukama onoga ko je protivustavno prisvoijo sva ovlašćenja i predstavlja svu vlast u ovoj zemlji. U situaciji u kojoj se Srbija trenutno nalazi, nasilje je protivno interesima naroda.
Zbog činjenice da nasilje odgovara onome ko silu drži u svojim rukama, na protestima se u poslednjih nedelju dana dešavalo mnogo toga. Savez sa Srbiju kome i sam pripadam, podržao je, ali se nije stavio na čelo, niti je organizovao proteste. A na tim protestima, svega i svačega. Građani koji mirno protestvuju, agresivni pojedinci i naravno oni koji bi da primenjuju silu. 
Kao svedok, nekih događanja i čovek koji je puno puta u svom gradu bio na raznim protestima, primetio sam mnogo toga, što ukazuje da oni koji su pravili nerede i izazivali nasilje, nikako nisu građani, već ljudi koji su sa zadatkom ubačeni da naprave incidente i izazovu žandarmeriju i policiju da reaguje. Druga, ili ista strana, spremno je ovo dočekala. Samo, nije suzavac bacala među one koji su ih gađali i provocirali, nego, gle čuda, na građane koji su na miran način, svojim prisustvom, izražavali svoj bunt protiv aktuelnog režima.
Kako sam već zašao u ozbiljne godine, nije me tu ništa začudilo, jer ovo su ipak stari trikovi, koje je aktuelna vlast dosta dobro uvežbala i izvela.  Začudilo me, zgrozilo i zapanjilo nešto drugo. Jedan broj pripadnika policije, a posebno žandarmerije, primenjivao je silu, na način koji nije predviđen zakonom o policiji, koji jasno propisuje kada i kako se sila može primeniti. Ono što je međutim u ljudskom smislu  najstrašnije, to je da su pripadnici žandarmerije i policije, zajedno sa huliganima koji su ove nerede izazvali, prebijali i batinali jedan broj mirnih građana.
Nije mi jasan mozak  žandarma, koji u prolazu jureći demonstrante, udari pendrekom mog druga Stevana, koji potpuno mirno prolazi ulicom. Stevan je miran čovek u ozbiljnim godinama. Šta je u glavi policajca, žandarma, plaćenog huligana, bilo koje osobe, koja može da šutira bespomoćnog čoveka koji leži na zemlji, onemogućenog dakle da bilo kome naudi?   Na Terazijama sam u sredu uveče, zajedno sa Jankom gledao kako inspektor u civilu diktira prava momku lišenom slobode koji vezan leži na zemlji. Zbog čega je na zemlji ako je već vezan i nije u mogućnosti da učini bilo šta, jer osim što je vezan oko njega je veći broj žandarma u punoj opremi?
Zbog ovakvog postupanja policije, mirni protesti, ali i visok stepen građanske neposlušnosti jesu način borbe protiv aktuelne vlasti. Na čelu tih i takvih protesta moraju biti političari. O tome govori sam naziv protesta. Terati političara sa političkog protesta, jednako je apsurdno, kao i teranje vodinstalatera sa vrata stana u kome je pukla cev u kupatilu i preti poplava. Kad preti poplava ne pitaš se da li je taj vodoinstalater baš najbolji, najlepši i najpametniji.  
Lako je naći način da ti se neki političar ne sviđa. Pisao sam o tome više puta, sada je vreme za jedinstvo svih ljudi koji su protiv ove vlasti. A biće vremena za isticanje simpatija prema konkretnom opozicionom lideru. Verujte da takve, normalne i zakonite izbore veoma priželjkujem . Pa nek pobedi onaj koga narod hoće, ali samo na zakonitim izborima na kojima su uslovi jednaki za sve.