ministar

Svi već znamo da je Prvi osnovni sud u Beogradu doneo presudu kojom je obavezao Sinišu Malog da plati iznos od 150.000,oo dinara Draganu Djilasu, na ime naknade štete zbog povrede ugleda i časti, a zbog izjave iz 2017-te godine, u kojoj je rekao da Djilas hoće da se vrati na mesto gradonačelnika kako bi mogao da nastavi sa pljačkom.

Odluka suda je po mom skromnom mišljenju sasvim ok. Naravno, maštam o vremenima kad će se za ovakve izjave plaćati milionske odštete, ali to je već druga priča. Ono zbog čega opet pišem jeste komentar Siniše Malog, koji je dragi prijatelji jedan od najznačajnih ministara u vladi republike Srbije-ministar finansija. Uvaženi ministar je rekao da će Djilasa i dalje nazivati lopovom.

cukic1

Pripadam generaciji kojoj su neki tipovi gadno sjebali život. Jedan od njih pojavio se ovih dana, jer nije dovoljno zla naneo, rešio je majstor da se još pita. Doduše, mora se priznati da je za razliku od mnogih koji nisu bili dosledni, on veoma dosledan u širenju mržnje i lupanju gluposti.

Bez obzira na činjenicu što ima preko osamdeset godina, Dušan Čukić, rešio je da nam i dalje drži predavanja o ideologiji, moralu, sistemu…

doktore sneg1

Onaj što je nekad bio doktor i to kažu dobar doktor, a sad nije ništa, zapravo jeste, on mu zvanično dodje glavni u našoj varoši, al se faktički u svoj posao ne meša, kaže da mu je danas javljeno da je pao jedan ukras u tašmajdanskom porku... Drama lebac ti jebem...nikad čovek bez sikiracije.

protesti

Draganče Šreder sigurno je jedna od najinteresantnijih osoba koje sam ikad upoznao. Jedan od mojih retkih prijatelja, na žalost kao i stotine hiljada pripadnika moje generacije, odavno daleko od Srbije. Završio je nekoliko fakulteta, ali je živeo život po svome, bacajući tako u očaj svoju majku, na žalost danas pokojnu tetka Radu i svoju brižnu sestru, moju kumu Kristinu. Uvek me oduševljavala njegova inteligencija. Mnogi, koji ga nisu i nikad ga neće razumeti, smatrali su ga čudakom. A Draganče je samo voleo da nas zajebava i fascinira.

prica o tati

Danas bi napunio 80 godina. Ali, kako reče čuveni Rade Šerbedžija , smrt je isto tako prirodna pojava kao i život. Tako da ću uštedeti pare za poklon...
Bio je čovek, a ne svetac. Ponekad prestrog. Pre bih rekao, težak drkadžija. Interesantno je da ga sve više razumem. I sam postajem sličan. On je od svog dede Radomira, ratnika Solunca, nasledio prezir prema materijalnim vrednostima, doslednost, poštenje... Svi će da kažu kako je to divno. Pa jebeš ga, divno je to, kad je to neki tudji tata, pa onda ja slušam priču. Al kad se radi o mom tati, onda kažeš, pa brate mogao si malo nešto da se potrudiš i da ostaviš...

istopolni brakovi

Ne ističem u svojim tekstovima znanja iz oblasti advokature, ili to baš retko činim. Ovog puta moram, samo malo. Kao advokat kome je dobro poznat porodični zakon, ali i odredbe ustava Republike Srbije, jasno mi je da u slučaju zakonskog priznanja istopolnih brakova oba ova akta moraju da se menjaju. Jer, ustav kao najviši pravni akt svake države, jasno kaže da se brak zaključuje na osnovu slobodnog pristanka muškarca i žene. Porodični zakon u skladu sa tim kaže da je brak zajednica muškarca i žene. Promena ustava najavljuje se iz mnogih razloga, a svakako je i priznanje istopolnih brakova jedan od njih. Naravno, ako zakonodavac želi da prizna istopolne brakove, Porodični zakon se apsolutno ukida... Ok, jasno mi je da to može, ako se obezbedi potrebna većina u telu koje donosi zakone (Skupština), te ma koliko mi mozak i srce vrištali protiv ovakvih odluka, procedura je jasna... Nešto me drugo mnogo više zanima.

covek koji je

Upoznao sam ga dok sam još bio jako mali. Čika Dule je bio jedan od malobrojnih prijatelja mog pokojnog oca. Usko su saradjivali u malom gradiću na Dunavu. Dule je bio oženjen sa ženom koju nisam upamtio. Dobili su ćerku Nadicu, nekoliko godina mladju od mene.

Nadica je još bila beba, jednog radnog dana, dok je čika Dule bio na poslu, žena se spakovala i otišla. Ostavila je samu bebu od nekoliko meseci, svoju bebu, jedino dete... I nikad je više nije videla. Čika Dule je došao kući sa posla i zatekao Nadicu potpuno samu.

zasto setamo1

U četvrtak ujutru, dva potpuno različita čoveka, dali su odgovor zbog čega protesne šetnje u Srbiji traju već dva meseca, te zbog čega se kao grudva snega koja se kotrlja, pretvaraju u lavinu koja se ne može zaustaviti.

Dragan Djilas gostovao je u jutarnjim časovima na N1. Sve što je rekao, spreman sam da potpišem. Mirno je objašnjavao, da u ovim protesnim šetnjama učestvuju ljudi različitih političkih ubedjenja, starosne dobi, nacionalne pripadnosti, pogleda na život... Ali, radi se o ljudima koji imaju jedan zajednički cilj. Niko više ne želi da trpi ovaj stepen bahatosti i primitivizma sadašnje vlasti, medijskog i svakog drugog nasilja, kao i dalji ekonomski sunovrat Srbije.

tuzna prica o jednoj

Ranko i Nada rodjeni su tridesetih godina prošlog veka u zabačenom selu Levovik, dvadesetak kilometara udaljenom od Sokobanje, ali i od nešto većeg Knjaževca. Venčali su se početkom pedesetih. Još uvek je u ovom zabačenom selu bila beda i oskudica. Oboje vredni i radni, imali su dve velike želje, da ne budu sirotinja i da što pre pobegnu iz Levovika. Kako je Ranko vredno radio kao vozač autobusa, a Nada imala vredne roditelje, rade da joj pomognu, ubrzo su se odselili u Knjaževac. U to vreme, za taj kraj, bio je to veliki uspeh. Kupili su plac u lepom delu ovog gradića u velikom industrijskom razvoju i napravili kuću. Bili su ponosni na svoj uspeh. Uprkos materijalnom napretku, ozbiljno su se mućili da dobiju dete. Nakon puno muke, 58-me, dobili su devojčicu. Da li su joj ime Lozana. Svi u familiji, zvali su je kratko Loza. Mladi bračni par bio je presrećan. Iz Levovika doći u Knjaževac i napraviti kuću, eeej...nije to bila mala stvar. Uz to, ostvarili su se kao roditelji. Ceo svet je bio njihov.