ĐURA ĆE TI OPROSTITI ŠTO TE JE TUKAO

U pauzama svojih poslovnih aktivnosti proteklih dana, dok sam pokušavao da se opredelim šta me u sociološko-psihološkom smislu više zabavlja, napuderisana plavuša na mestu ministarke koju ne volim, ali mi je prvi put simpatična zbog slogana “kad ti je smorno šutni socijalistu u dupe”  (jer njih i treba šutirati što češće i što više), posebno ako je direktor javnog preduzeća, a kao ubeđeni levičar platu mora kamionom da odveze kući, uz puno poštovanja nove gradacije nisko, niže, socijalista, ili usplahireni salonski intelektualci sa društvenih mreža koji ništa ne čine da bi se vlast u Srbiji promenila, ali su zacenjeni u nepokolebljivoj podršci jednom od kandidata na predsedničkim izborima u Americi, kao i u svom ubeđenju da će pobeda jednog ili drugog u ovoj dalekoj zemlji odlučujuće uticati na položaj Srbije u svetu, kao i na živote svih nas u ovoj nesrećnj zemlji, oglasio se čovek čiji se glas odavno morao čuti…
Zaštitnik građana Zoran Pašalić rekao je da „policija nije blagovremeno reagovala na huliganizam tokom vanrednog stanja“. Od ukidanja vanrednog stanja je ruku na srce prošlo dosta vremena, te mi se ova izjava, ali i preporuka koja nakon toga ide od zaštitnika građana prema policiji, čini kao vest da je Koštunica čestitao Obami pobedu na predsedničkim izborima u Americi, ali mi je ipak od neprocenjivog značaja. Evo i zašto.
U ovoj preporuci zaštitnika građana, sa šest meseci zakašnjenja, konstatuje se da policija nije reagovala na prijave građana koji su uznemiravani od strane huligana (baš ovaj naziv upotrebljava zaštitnik građana) i dalje nabraja policijske stanice koje nisu reagovale na prijavu o uznemiravanju. Dalje se nabrajaju policijske stanice širom Srbije, a ja ću se posebno zadržati na Vračaru. Ne zato što mislim da je bilo koja opština važnija od neke druge, ili da je bilo koji pojedinac i njegova prijava bitnija od prijave nekog drugog, već zbog činjenice da u tom divljanju nisu povređena prava svih, nego samo nekih. Kao što nisu povređena svačija prava, nije povređen ni mir svakog pojedinca ili svake porodice. 
Zbog toga mi je veoma važno, što se u ovoj, ponavljam zakasneloj, ali ipak preporuci koja sadrži bar deo tačno utvrđenog činjeničnog stanja, spominje Vračar i datum treći maj. 
Navedenog datuma policajci iz policijske stanice Vračar oglušili su se o prijavu čoveka koji je tih dana iz večeri u veče vređan od strane huligana koji su prekršili uredbu o zabrani kretanja i peli se na krovove tuđih zgrada odakle su uzvikivali uvrede na račun jednog opozicionog političara. Oglušili su se nečinjenjem. Oni tih dana, kao ni trećeg maja nisu radili apsolutno ništa da zaštite građane Srbije koji su skoro puna dva meseca bili zatvoreni u svojim kućama, bez obzira na činjenicu što je broj obolelih tada na dnevnom nivou bio višestruko manji, nego na dan pisanja ovog teksta. Bili su zatvoreni i trpeli huligane na krovovima svojih zgrada.
Da se ovakva situacija dogodila u bilo kojoj uređenoj državi, takva lica bi ODMAH bila procesuirana, ali kako Srbija odavno ne spada u uređene države, policija koja prema onome što kaže g-din Pašalić, nije radila svoj posao, naprasno dobija radni elan veče nakon toga. Vračar dakle i sledeće večeri postaje zanimljiviji od drugih opština ne samo u Srbiji već i u samom Beogradu. 
Kako policija nije radila ono što po zakonu treba da radi, čovek koji se osetio ugroženim, što je svakako i bio, odlučio je da sledeće večeri brani svoju porodicu, te da na taj način upotrebio svoje prirodno pravo, čime je kažu policajci koji nisu radili ništa,  prekršio Uredbu o zabrani kretanja. Pridružili su mu se i njegovi prijatelji, poznanici i ljudi koji ne pristaju da u njihovom gradu bilo ko bude maltretiran.
I gle čuda, policija koja do te večeri ne radi svoj posao, baš te večeri rešava da počne sa radom. Ali ne, ni ovoga puta ne radi po zakonu.
Nakon mirne podrške svom prijatelju, te prijatne prolećne večeri u neposrednoj blizini hrama najvećeg srpskog prosvetitelja, večeri koja je kod većine prisutnih probudila nadu da će u ovoj zemlji kad-tad dobro pobediti zlo, svi prisutni su se mirno razišli kućama. U toku pružanja podrške prijatelju niko nije uočio policajce u uniformi, niti je bilo ko od prisutnih legitimisan.
Tridesetak dana od te večeri počeli su pristizati zahtevi za pokretanje prekršajnog postupka i pozivi za glavni pretres u Prekršajnom sudu u Beogradu. Kako, pitao sam svog prijatelja Mišu, koji mi je dao zahtev, pa niko te nije legitimisao? Nemam pojma jebiga, reče logično Miša, pa ti si advokat. U svakom zahtevu koji je stigao, navedeno je da je “imenovani uočen od strane policijskih inspektora”.
Bez obzira što pozdravljam preporuku kasno probuđenog zaštitnika građana, imam utisak da je on još uvek bunovan od dubokog sna u kome je bio celo leto. Preporuka je dobra, ali osim što je zakasnela, svakako je nepotpuna.
Pred Prekršajnim sudom u Beogradu ne vodi se ni jedan jedini postupak protiv lica koja su širom ovog grada i ove zemlje divljala po krovovima tuđih zgrada do trećeg maja, ali se vodi  dvocifren (možda i trocifren) broj postupaka zbog kršenja uredbe o zabrani kretanja četvrtog maja uveče, protiv ljudi koji su u nužnoj odbrani porodice svog prijatelja morali da izađu iz svojih kuća. 
Ti ljudi, među kojima se našao i autor ovog teksta, samo su se štitili od huligana, svesni da je tog momenta na udaru njihov prijatelj i njegova porodica, a sutra možda bilo ko od njih. 
I šta ćemo sad sa velikim brojem prekršajnih postupaka koji se protiv ovih ljudi vode gospodine probuđeni zaštitniče? O tome se u preporuci ništa ne govori. Da li će epilog biti mnogo osuđujućih presuda protiv ljudi koji su se u nužnoj odbrani branili od huligana i ni jedna jedina presuda protiv huligana? Možda treba da im se izvinimo što smo ih omeli u njihovom piru tog četvrog maja? Možda nakon našeg izvinjenja naiđemo na razumevanje, po principu „Đura će ti oprostiti što te je tukao“...
I zato, zajebite sa izborima u Americi. Toliko su simpatični da bi voleo da obojica izgube. 
Šta ćemo sa nužnom odbranom od huligana, kako ih sa pravom nazvaste, uvaženi i napokon probuđeni zaštitniče prava građana?