Odmah na početku da samog sebe tužim i olakšam posao svom Luki Labanu. I ja sam nosio taj transparent. Zapravo nisam ga nosio, više sam ga držao zategnutog, ali da sam odmah to rekao dobilo bi neku drugu konotaciju, a već me napadaju da sam vulgaran... Nisam baš razumeo kritičare te vesti. Jer ovde je sve prosto. Prijatelj mog neprijatelja je moj neprijatelj. Ajde da probam još prostije, neprijatelj demokratije i pravne države u Srbiji je i moj neprijatelj.
Zbog toga mi nisu jasni negativni komentari dočeka Angele Merkel, koji je organizovao profesor Janko Veselinović i članovi Pokreta za Preokret. Na tom transparentu pisalo je u slobodnom prevodu „gospođo Merkel odlazite, 12 godina podržavate diktaturu u Srbiji“. Možda nisam baš citirao jer slabije stojim sa Nemačkim, Janko mi je tako preveo. Nemam primedbi na ove navode. Angela je dovela Vučića i odnela profit, jedna je od glavnih koja je i materijalno i duhovno opustošila Srbiju. Njen pulen kojeg je dovela na vlast, zdušno joj je u tome pomogao. Manje više, tu je sve jasno. Zbunile su me malobrojne negativne reakcije, posebno od onih koji se predstavljaju kao opozicija.
Ispod vesti i slike da je i Janko Veselinović dočekao Merkelovu kao i citata sa transparenta, tip za koga bi glasao samo deo uže familije, Zoran Živković (jedva se setih da je nekad bio bitan) ostavio je komentar: „Glupak kao i njegov šef“. Nebitni tipovi odavno ne mogu da me iznerviraju, ali bitni mogu da me nasmeju, obraduju ali i zabrinu. Već sam vam neki put to rekao, Janko je jedan od najpristojnijih ljudi koje poznajem, ali mu je odgovorio: „ko je ovaj što mi vređa suprugu“. Jasno, Janko i ja kao pristojni ljudi priznajemo da su nam šefovi, supruge. Gore spoimenuti lik u svom nižerazrednom komentaru aludirao je da Janko ima političkog šefa i svakako nije mislio na Jankovu suprugu.
Jankov odgovor me nasmejao ali i zabrinuo. Vidi on od kad se druži samnom počinje da se mangupira. A to nije nešto što će se dopasti ni njegovom ni mom šefu. Jer moja supruga se nadala da će Janko onako pristojan i fin uticati pozitivno na mene, a ispalo je obrnuto, tako da nas dvojica očekujemo reakciju šefova i nadamo se da ona neće biti rigorozna.
Vreme je da se ipak malo uozbiljim i odgovorim na aluziju nekoga ko je spletom najtragičnijih okolnosti u ovoj zemmlji bio bitna politička figura, kratko ali dovoljno. Za šta dovoljno, objasniću samo malo kasnije.
Ovaj komentar, aludira na to da je šef Janka Veselinovića zapravo Dragan Đilas, te da je Pokret za Preokret ekspozitura Stranke slobode i pravde. Obe tvrdnje, koje nije izneo samo spomenuti lik, već mnogi drugi u režimskim blatoidima, ali i neki drugi nazovi opozicionari, jednostavno nisu tačne. Komunicirao sam sa obojicom na ovu temu i mogu vam reći da između njih dvojice ne postoji nikakav odnos subordinacije, već obostrano uvažavanje. Što se naših političkih organizacija tiče, one jesu bliske i u koaliciji, ali su dve odvojene političke stranke. Svakako, spadam u ljude koji se zalažu za jedinstvo u opoziciji, a posebno mi je draga saradnja sa SSP-om, ali ponavljam radi se o dve zasebne političke partije. O tome više ne bih ni reč.
Najmanji je problem što neko pokušava da uvredi Pokret za Preokret. Mnogo je veći problem što mnogi glume lažnu opoziciju, a krajnji dometi njihovog političkog angažovanja su ostavljanje ovakvih komentara na društvenim mrežama, dok udobno zavaljeni u fotelju, dremljivo priželjkuju da se ovaj režim još dugo ne promeni. Naravno, svako od njih to želi, jer ima lični interes.
Ali rekoh gore, Zoran Živković je kratko ali dovoljno bio na vlasti. Jer sadašnja vlast jako voli da govori o bivšima. Naravno, zaborave da kažu da su mnogi bivši među njima, ili ih iz prikrajka podržavaju, tako da su oni zapravo i bivši i sadašnji. Zoran Živković je dovoljno vremena bio ono što je bio, da bi neki ljudi danas opoziciji spočitavali da su bili na vlasti.
I da ne bude zabune, ne spadam u ljude koji će preuveličavati domete političkih aktivnosti u kojima učestvuje. Nismo mi u ponedeljak popodne spasili Srbiju, uveren sam da nismo bili primećeni od frau Merkel. Poseta je protekla po planu, njenom i njenog pulena.
Ali da, mi tog dana jesmo iskazali svoj jasan politički stav. Ne iz fotelje. Mnogi su se do Palate Srbija jedva probili. Rekli smo šta smo imali, kao što to govorimo već više godina. Po suncu, kiši, snegu, vetru, sve jedno. Po celoj Srbiji. Jasno i glasno. Bez mucanja i bez muljanja.
Za razliku od tipa kog sam spomenuo i njemu sličnih mi nemamo šefove. A oni ih imaju i izgleda da se radi baš o onima kojima smo mi tog dana imali šta da poručimo…