SIMA I KORISNICI KREDITA ŽRTVE NEDOSTATKA PRAVNE DRŽAVE

 

Svako od nas ima nekog prijatelja iz mladosti koji pravi brljotine, a mi smo tu da mu pomognemo, sačuvamo, amortizujemo… Jer prijatelji ostaju prijatelji, otpevao je odavno pokojni Fredi Merkjuri. Tako smo Sima i ja drugari još iz obdaništa. Malo su ga razmazili, malo nije imao sreće i umesto da samnom bije teške advokatske bitke počeo je u jednoj fazi života da pravi gluposti.

 

Kad su mu preminuli roditelji Sima je došao na sumanutu ideju da u stanu sadi marihuanu. Naravno, kad god je pravio gluposti nije se savetovao samnom. Saznao sam to od policijskog inspektora koji me pozvao da primim rešenje o policijskom zadržavanju. Nekako sam uspeo da ga nakon mesec dana spasim pritvora, ali zakon je jasan. Da skratim, Sima je dobio minimalnu kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Istina, istakao sam sve olakšavajuće okolnosti, ali zasluge za ovu kaznu ne pripadaju meni, već sudu koji je razumeo da na optuženičkoj klupi sedi nesnađena gluperda od 45 godina koja do tog trenutka nije prešla ulicu van pešačkog prelaza, kao i da desetak saksija marihuane i nisu neka proizvodnja... Nisam ti ja neki stručnjak za opojne droge, ceo život sam dosadan „strejt“ lik, ali sam puno puta objašnjavao da za nekoliko stotina grama marihuane nema smisla davati tri godine zatvora. Zakon je međutim jasan, marihuana je opojna droga, a kazna je od tri do dvanaest godina zatvora. Sima dakle ispašta svoje grehe u Zabeli i hvala na pitanju dobro je. Kad ga čujem ili vidim, kažem mu, budi dobar da te ne izbace. Jer Sima je usamljen, a tamo mu je ok, radi, druži se, jede kuvano. Ne bi bilo dobro da ga izbace. Jer hoće oni to.

Izbacuju ove što gaje tonu marihuane. A vidi, kako god ja bio dobar advokat, Sima nije mogao da ima advokata kakvog ima Predrag Koluvija. Ne, ne mislim na njegovog advokata u postupku. U Koluvijinu odbranu je ustao i “najbolji student pravnog fakulteta ikada” (citiram doktora Simu Avramoviča, profesora predmeta bez koga ni jedan pravnik ne bi to mogao postati pod nazivom “Istorija države i prava”) trenutno zaposlen na radnom mestu predsednika države, koji reče da mu nije jasno zašto je Koluvija toliko dugo u pritvoru, jer je imao samo tonu marihuane, a to je kod frau Merkel apsolutno dopušteno. Ah da, zaboga, pogreših… Nije on na radnom mestu predsednika republike, to je funkcija. Ali to nije pravosudna funkcija.

Puno toga mi nije bilo jasno u izjavi predsednika države. Prvo, šta njega briga za Koluvijin pritvor, on nije ni javni tužilac, niti sudija za prethodni postupak. On uopšte nije na bilo kojoj pravosudnoj funkciji, dakle ne vrši sudsku vlast. Dobro, ajde, navikli smo. E sad, ja nemam pojma kakvi su zakoni u Nemačkoj jer moja diploma prestaje da važi kad pređem granicu ove nesrećne zemlje, ali i tamo gde je marihuana legalizovana,definitivno ne sme niko da ima tonu marihuane, što u ovom slučaju nije bitno. Jer Koluvija nema tonu marihuane u Nemačkoj, nego u Srbiji. Tako da ne treba da se predsednik čudi zašto je tako dugo u pritvoru.

Moj prijatelj, nesrećni Sima je za nekoliko saksija marihuane dobio tri godine zatovra. I ne samo on, ima ih zaista mnogo. Većinom su to mladi ljudi koji nisu skloni vršenju krivičnih dela. Zbog toga je poređenje sa Nemačkom i mnogim zemljama evropske unije trebalo da se primeni mnogo pre afere „Jovanjica“. Ali ne, predsednik je ne tako davno izjavio da marihuana kod nas neće biti legalizovana. Opet mi nije jasno zašto je on kao predsednik pričao o tome, ali to je tako.

Osim predsednikove izjave o bezazlenosti posedovanja tone marihuane, juče se dogodilo još dosta toga. Advokati i građani su protestvovali protiv novog stava Vrhovnog kasacionog suda kojim se smatra dopuštenim i zakonitim da banke naplaćuju troškove obrade kredita. Ovakav stav je sličan predsednikovom stavu o toni marihuane. Dakle, apsolutno suprotno onome što kaže zakon, ali i prethodni stav u jednom slučaju suda, a u drugom predsednika republike.

Dakle, kad je u pitanju marihuana zakon je jasan, od tri do dvanaest godina. Nakon toga predsednik kaže da neće biti legalizacije marihuane, a juće se poziva na to da je marihuana legalizovana u Nemačkoj.

Što se tiče troškova obrade kredita, oni nisu predviđeni zakonom, a to potvrđuje i stav VKS iz 2018. godine. Pre oko dve nedelje isti sud donosi apsolutno suprotan stav od prethodnog, banke imaju pravo na troškove obrade kredita.

Hoću da kažem da najviši organi u ovoj zemlji rade protiv interesa svojih građana, a to znači da nemamo pravnu državu. To praktično znači da sudska vlast štiti banke, a predsednik staje u zaštitu krupnog proizvođača marihuane.

Ako si u ovoj zemlji banka, možeš da se protivzakonito bogatiš. Ako si korisnik kredita skinuće ti kožu sa leđa.

Ako si Predrag Koluvija, predsednik će da se čudi što te maltretiraju zbog jedne tone marihuane.

A ako si Sima, najebeš zbog desetak saksija...