SVETI SAVO KOJE TEBI IZDA ONAJ PAPIR ŠTO SE ZOVE GRADJEVINSKA DOZVOLA I JEL TI PRAVOSNAŽNO TO

 

Bez obzira na činjenicu da nikog u Crnoj Gori od rodbine nisam imao, ceo život okružen sam sunarodnicima iz nekada bratske republike, a danas, susedne i valjda bratske države. Družio sam se sa njima u mladosti, a danas imam veliki broj prijatelja poreklom iz Crne Gore. Nikad im nisam rekao moje mišljenje od čega je Njegoš umro, to bi ih dotuklo. Lično, Njegoša obožavam i smatram ga jednim od najumnijih ljudi sa ovih prostora, te sam ponosan što je stvari postavio onako kako je to jedino moguće - sebe je smatrao Srbinom iz Crne Gore. Nikad medjutim nisam bio pripadnik idolopoklonstva, osim kad je u pitanju Dule Savić… Tema ovog teksta medjutim, mnogo, mnogo je ozbiljnija i tužnija… I nema mesta za šalu, bez obzira na sklonosti autora teksta.

 

Zakon o slobodi veroispovesti koji je pre par dana usvojila crnogorska skupština, može se posmatrati sa više aspekata i ma da pravni aspekt svakako nije najvažniji osećam neodoljivu potrebu da iskažem svoj stav o idiotskim pravnim posledicama koje ovaj bezumni akt može da izazove u pravnom smislu.

Cilj dakle ovog zakona u pravnom smislu jeste oduzimanje crkava i manastira najvećoj i najstarijoj verskoj zajednici, kojoj pripada najveći broj gradjana Crne Gore. Bez obzira na činjenicu što nisam proučio ovaj zakon, ono što bi svakom pravniku moralo biti jasno je da se radi o pravnom nasilju. Evo i zašto.

Ajde da na trenutak zaboravimo da se radi o imovini SPC, te da je posmatramo kao bilo koje pravno ili fizičko lice, a da manastire i crkve posmatramo kao nepokretnosti, što one i jesu. Pokušajmo na trenutak da zamislimo da se radi o imovini bilo kog pravnog ili fizičkog lica. Ovaj zakon, kako sam pročitao, zahteva od dosadašnjeg titulara svojine da dokazuje ovo svoje pravo. Zašto, ako je ono upisano u katastru? Ako nije upisano u katastru nepokretnosti, moram da podsetim na još jedan način sticanja svojine, a to je održaj. Dakle, da bi neko fizičko ili pravno lice steklo svojinu na nepokretnosti održajem, potrebno je da budu ispunjena dva uslova. Prvi je protok vremena od 20 godina, a drugi je savesnost sticaoca. U slučaju svih manastira i crkava u Crnoj Gori, jasno je da su oba uslova ispunjena. Svi verski objekti, a posebno mislim na manastire, sazidani su pre više stotina godina i njihov nesporni vlasnik je SPC, što svih tih stoleća od izgradnje manastira i crkava nije nikad bilo sporno, niti je to iko dovodio u pitanje, tako da se za sticanje svojine održajem ovde stekao i drugi uslov, a to je savesnost. Savesnost u pravnom smislu znači da onaj ko je u posedu nepokretnosti, sve te godine nema saznanja da je neko drugi vlasnik te nepokretnosti. Potpuno je jasno da SPC niko vekovima nije osporavao pravo svojine, te da se najvećoj verskoj zajednici u Crnoj Gori ne može osporiti savesnost u pravnom smislu te reči.

Ovo o čemu sam pisao je sporedno jer siguran sam da SPC poseduje dokumentaciju kojom može dokazati pravo svojine.

Ovaj zakon svakako nije u skladu sa ustavom, ali i medjunarodnim zakonima i konvencijama, jer se radi o aktu koji dozvoljava otimačinu svojine, koja je apsolutno pravo i predstavlja bastion prava, slobode i uredjenog društva. Toliko o pravu.

Jasno je medjutim, da donosioci ovog zakona nisu mislili na pravo, pravdu, državu, narod, red i mir.

Režim Mila Djukanovića već pune dve decenije radi na razjedinjavanju srpskog naroda u celini. Razbili su zajedničku državu, uveli crnogorski jezik i crnogorsku naciju, odrekli se Njegoša… Sve ovo radi postizanja više ciljeva. Mnoge su ostvarili. Jedan nisu. A to je gradjanski rat u Crnoj Gori.

Molim se Bogu da do ovog rata ne dodje. Ali, kad jednom narodu uzmeš državu, jezik, kulturu, odvojiš ga od matice, uzmeš mu svetinje, šta taj narod može da očekuje?

Sledeće je da tom istom narodu ulaziš u kuće i da ga proteruješ sa vekovnog ognjišta. Potpuno je jasno da taj narod nema druge već da svoju teritoriju brani i oružjem ako treba. Jer ako zakon koji je tema ovog teksta počne da se primenjuje, jasno je da će Crnom Gorom vladati manjina, te da Srbi tamo neće imati šta da traže, osim ako ne promene veru, ili bar ne postanu podobni tako što će postati ateisti i poslušni glasači gospodara crnogorskog.

I aj sad budi pametan. Rat nikom ništa dobro nije doneo, ali bojim se da dalja popuštanja znače nestanak Srba u Crnoj Gori.

O svemu tome zvaničnici u Srbiji ćute, ili daju nekakve stidljive izjave...da im valjda brat Milo što ne zameri…