GOSPODJO AKO VI OVO OVAKO SVAKI PUT RADITE ODLIČNI STE U SEKSU

U sumrak dana koji prethodi danu u kome bi trebao da proslavim ljubilej-dvadeset godina advokature, nisam siguran imam li šta da slavim? Čovek kad navija za sebe, ima pravo da izvuče odredjene zanimljive argumente. Mogao bih da se pohvalim time da sam advokat postao ne samo u prošlom stoleću, već u prošlom milenijumu, te da kao starac Fočo od stotinu ljeta pričam, što svojoj, što tudjoj deci i omladini, kako je to nekada bilo... Bilo je i ovako i onako, ali na žalost moju i pripadnika moje generacije, nikad onako kako treba...

 

Za dvadeset godina srpsko pravosudje pretrpelo je dve (ne)uspešne reforme. U prevodu to znači, da ako si beogradski advokat, prvi težak zadatak je da provališ gde se koji sud nalazi. Menjali su ih, ukidali, formirali, uzimali nove zgrade, renovirali, menjali sa vojskom... Na celu muku treba dodati da je bivši ministar pravde Seraković izgleda imao keca iz geografije, tako da je sud koji je nadležan za centralne beogradske opštine na Novom Beogradu, a sud za Voždovac, Rakovicu i Čukaricu na Vračaru, tako da se stanovnici Vračara veoma razočaraju kad udju u Katanićevu da izvade neku potvrdu, a ovi ih pošalju u drugi deo grada, preko reke... Kad zajebavam Bokija, a on se nervira i kaže ej nije smešno, odgovorim mu, jebiga brate meni jeste... E ovde sam ja u Bokijevoj poziciji, ova teritorijalna podela vama je možda smešna...meni nije...

Moglo je bolje, prvo je što mi padne na pamet kad pomislim na protekle dve decenije. Kad dublje razmislim, sasvim je to dobro u datim okolnostima. I da ne bude da su mi za neke stvari krivi drugi, svi smo mi tamo gde želimo da budemo... Neke stvari nisam umeo, neke nisam hteo. Za mnogo toga nisam imao stomak.

Učili su me još na prvoj godini prava o podeli vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Bio jedan student, kažu najbolji u istoriji pravnog fakulteta ovdašnjeg, koji je ovaj princip svakako naučio, ali bi da ga menja, te bi da zakonodavna vlast, malko ili malko više, kontroliše sudsku. A kad kažeš zakonodavna vlast kontroliše, ne mislite valjda da će Marjan Ristićević to da čini? Neee... Mislim da predsednik ima ideju da malo pregleda predmete i utiče na tok stvari, da kaže koji mu je sudija dobar a koji nije... To što on nije zakonodavna vlast, ma ko te pita...

Kad smo kod pregledanja predmeta, lako je predsedniku... On verovatno, da bi video neki predmet u beogradskom sudu ili tužilaštvu, ne mora da pokazuje punomoćje, da ide na šalter po revers, a tamo mu kažu da je predmet kod sudije na evidenciji... I onda mora da juri sudiju po kabinetu, ili da čeka da utrči izmedju sudjenja... Sve i da predmet nije kod sudije, sa reversom ideš u pisarnicu, gde ja uvek ko za baksuz budem izmedju sedmog i jedanaestog mesta. Ok, važno je učestvovati, ne možeš u svemu biti prvi. Kad dodješ na red, predmet često moraš da staviš na kolena, jer je sto već prepun nekih predmeta, koje se lik iz pisarnice baš sprema da iznese sudiji...

Tu sad imaš poseban problem sa aj da ne kažem debelim predmetima, jer kako reče Leka u „Profesionalcu“, svinje su debele, a u ovom slučaju predmeti su opširni... A verujte, ima puno predmeta koji su deblji, ovaj, opširniji od mene... I bato kad ti se to prospe...još u ovim zimskim mesecima, kad pod može da bude bljuzgav, pa se zapisnik sa ročišta iz 2007-me umaže...a mene sramota jebote...

U sudovima se, koliko god ova priča izgledala kao parodija, a zapravo je sve tako, ipak neki red zna... Ma da...sudjenja često kasne. Ima neki lik sudija u jednom beogradskom prvostepenom sudu (naravno da ga neću imenovati) kasni po više od sat vremena. Na jednom sudjenju u sred saslušanja svedoka je zaspao. I brate, ne samo što je zaspao nego je počeo i da hrče...baš glasno...

Koliko god bio sklon humoru u sudu sam stvarno ozbiljan, ma da Slavica i Dragica, moje sestre od tetke iz Sokobanje ne veruju... Klijent sedi pored mene, muva me laktom i pita, jebote el ovaj spava??? Jedva sam ostao ozbiljan, reko ćuti brate i teraj dalje...

Sve ovo govori da su advokati u veoma teškoj poziciji, od zakonskih odredbi u pravosudju koje ih stavljaju na marginu, do nekih banalnih stvari o kojima pišem...

Ipak, bilo je mnogo lepih trenutaka. Ponosan sam na to što sam mnogim ljudima pomogao, spasio mnoge sukobe, nepotrebne troškove, postupke, nevolje... U postupku, sa suprotnom stranom, bilo da je u pitanju moj kolega, javni tužilac ili neko drugi, trudio sam se da budem korektan i kad god je to moguće da konstruktivno saradjujem... Posebno mi je drago kad pomažem deci, bilo da je to u postupku razvoda njihovih roditelja, bilo da sam branilac maloletnicima... Svaka dečija suza koja nije prolivena je veliki uspeh. Svaki mlad ćovek koji me je čuo i shvatio da ne treba da čini krivična dela, za mene je šampionski pehar... A bilo je toga puno...

E sad... Nismo rodjeni da se svima dopadnemo, shvatio sam to kasnije nego što je trebalo... Nekim ljudima ne možeš dokazati da si ok i zalud je to činiti... Za to vreme drugi misle da sam genije... Ovi drugi su valjda pogodili...

Moji prijatelji Tole i Olja gotovo dve decenije govore kako sam ih spasio neke loše investicije jer sam im dao dobar savet. Predložio sam im da okače moju sliku u spavaćoj sobi, ali nisu mogli da nadju toliki zid...

Opet, u nekoj firmi novokompanovanog biznismena sa otokom na mozgu, ujelo me kuče i pocepalo pantalone. Kreten se smejao, kaže eto i kuče ne voli advokate... Ali verovatno sam i ja kreten, kad sam nakon toga sa njim saradjivao još nekoliko godina...

Bilo je svega i svačega i nije bilo lako. Ali, nema brige biće još gore i još teže...

Za kraj, ove priče kakva god ona bila, surovost advokatske profesije u upravnom organu. Zove me moj prijatelj Draganče, Tarin tata, kome neće da prime na pisarnici nekakav zahtev. Kaže, kad bi mogao da dodješ, neće da prime. Kako neće jebote, dužni su da prime svaki zahtev. Ne kaže gospodja na prijemnom šalteru je nadrndana i neće... Dodjem, predajem zahtev, čekam da mi udari pečat. Kaže ne može. Kažem joj, gospodjo, zvao me moj prijatelj čije dete je invalid i sa kojim ste se Vi iživljavali i niste hteli da primite ovaj zahtev, a ja sam eto advokat i aj da vidim kako ćete da odbijete da primite zahtev koji je naslovljen na organ na čijoj pisarnici radite... Sačekajte, kaže gospodja mojih godina, ajmo do šefa. Dok se penjemo na prvi sprat kod šefa, kažem joj: gospodjo ako vi ovo ovako svaki put radite mora da ste u seksu odlični, jer primate više stotina zahteva, pa ako se svaki put penjete, penjanje Vam baš ide...Onda šefu i njoj objasnim da oni MORAJU da prime taj zahtev... Naravno znali su to i bez mene. Primili su zahtev i odbili ga nekoliko dana kasnije, ali to je već druga priča...

Dve decenije su prošle...ako me zdravlje posluži, to je prvo poluvreme...ali kad god da se utakmica završi rezultat će biti nerešen...